Otvaram inbox maila, kad tamo, oči bode koliko svijetli upravo ovo pitanje:

 

“Tijana, kako pronaći pravog partnera?  Hoću li ikada sresti NORMALNOG?!”

 

Saosjećate li sa ovim pitanjem? Ćini li se i vama da su “svi dobri već zauzeti”?

Ako ste stariji od 30, vjerujem da ste pomalo i zbunjeni izmijenjenim metodama upoznavanja. Kakav sad Tinder i online dating sajtovi? Gdje su nestala upoznavanja licem u lice? I, zar sad odjednom svi imaju neke skrivene motive, lično zadovoljstvo i zabavu među prioritetima? Zar ne želimo svi da budemo voljeni i da volimo? Zar ne težimo svi zdravom odnosu i stabilnoj partnerskoj vezi?

 

Istina je da, neko želi, neko ne želi vezu. Neko je fokusiran samo na svoje zadovoljstvo, neko samo na tvoje, a neko je zainteresovan za to da obije strane budu zadovoljne i srećne.

 

Na nama je da naučimo probirati žito od kukolja. I današnji video će vam u tome pomoći.

 

 

A kad pogledate video voljela bih čuti i vaše mišljenje:

 

U kakvom odnosu biste se vi osjećali voljenom i srećnom?

 

Vaše mišljenje i iskustvo je izuzetno važno, jer može pomoći i drugima da budu samopoštovana, poštovana žena koja voli i njeguje sebe više. Možda baš vaš način drugome pomogne.

 

Vaše iskustvo zlata vrijedi i zato vam najiskrenije hvala što ga dijelite s nama.

 

S ljubavlju, <3

Tijana

 

 

Društvance,

Da li vam je poznat onaj osjećaj ushićenja kada neki posao obavite kako treba, nadređeni vas za to pohvale, klijenti pošalju hvalospijeve i odjednom vam se čini da ste 2 cm višlji nego što je vaša stvarna prirodna visina?

 

A onaj osjećaj očaja i samokritičnosti kada se stvari ne odigraju ovako? To je onaj momenat kada napravite neku grešku, doživite neuspjeh ili prosto ne znate kako riješiti dati problem. U tim momentima vam se čini da ste najgluplja osoba na svijetu, i pitate se zašto su vas uopšte zaposlili?

 

Dok se u prvom slučaju osjećate kao da vaše samopouzdanje pršti, čim napravite nešto na šta niste ponosni, ono spadne ispod tačke na kojoj ledi voda? 

 

Razumijem koliko to može biti stresno. I, ako se pitate kako taj osječaj sigurnosti u sebe učiniti dovoljno pouzdanim da se ne osjećamo tako loše kad kola idu nizbrdo, onda ste na pravom mjestu.

 

U današnjem videu ćete naučiti:

#1 Šta je to samopouzdanje;

#2 Od čega ono zavisi i zašto ponekad varira;

#3 Jedan značajan trik, koji će vam pomoći da izgradite pouzdan osjećaj samopouzdaja, ali ga morate praktikovati svaki dan.

 

 

A kad pogledate vieo voljela bih čuti i vaše mišljenje:

 

Kakvu pouku ste izvukli iz ovog videa? Za koji uspjeh biste sebe mogli danas pohvaliti?

 

Vaše mišljenje i iskustvo je izuzetno važno, jer može pomoći i drugima da budu samopoštovana, poštovana žena koja voli i njeguje sebe više. Možda baš vaš način drugome pomogne.

 

Vaše iskustvo zlata vrijedi i zato vam najiskrenije hvala što ga dijelite s nama.

 

S ljubavlju, <3

Tijana

 

 

Društvance,

Znate kako vas često pitam kakvu promjenu biste voljeli ostvariti za koju znate da bi popravila kvalitet vašeg života milion puta? Pogodite šta dobijam kao čest odgovor.

 

Tijana, kako da prestanem sebe kritikovati? Kako da prestanem sebe toliiiiko kritikovati?

 

I vjerujte mi, potpuno znam kako je to. Godinama sam i sama sebe terorisala samokritikom. To jest, nekonstruktivnom, omalovažavajućom, samokritikom koja ti oduzima moć da se pomjeriš s mjesta i čini da se osjećaš užasno i nedovoljno sposobno da ostvariš svoje važne želje.

 

“Opet nisi uspjela!” “Zar ti uopšte misliš da si za to sposobna?” “Ko si to ti da da kažeš šta misliš?! Toliko je pametnijih, obrazovanijih, sposobnijih od tebe.” “Šta ako lupiš glupost? Mogu samo da zamislim kako će te pogledati.” “Opet nisi ispunila očekivanja.” “Možda od tebe zaista nikad neće biti ništa.”

 

Ovaj unutrašnji razgovor zvuči poznato?

 

Godinama sam zaleđeno stajala na tankoj žici razapetoj između dva kraja. Na jednom je bilo sve ono što su drugi od mene očekivali, a na drugom svijet satkan od mojih želje. Pustim li se ka ovom drugom, postojala je opasnost da završim u raljama provalije koja zjapi ispod mojih nogu. 

 

Pomisao na neuspjeh mi nije padao toliko teško koliko pomisao na to da ću na kraju morati odustati. Od sebe. Da ću biti prisiljena da pristanem na manje od onoga što istinski želim i na čemu radim.

 

I dan danas me taj strah sustigne s vremena na vrijeme, ali ga brzo pošaljem u “tri lijepe”, izoštrim binokular i nastavim koračati pravo.

 

A današnjim videom ću vam pomoći da i vi učinite isto. Naučićete:

#1 zašto sebe tako oštro kritikujemo;

#2 zašto trebamo kritikovati svoje ponašanje, a ne sebe kao osobu i

#3 3 koraka ka zdravoj samorktici koja će nam pomoći da korigujemo ponašanje, ali i očuvati osjećaj da kao osoba vrijedimo ma koliko puta pogriješili.

 

 

A kad pogledate video, voljela bih da prihvatite izazov i u komentaru ispod napišete:

Koju grešku ste napravili u posljednjih šest mjeseci? Koristeći korake za zdravu samokritiku o kojoj govorim u videu, iskritikujte svoje ponašanje na zdrav i konstruktivan način.

 

Ova kratka vježbica će vas pripremiti da i u buduće sebe kritikujete na ispravan način, kojim nećete umanjivati svoju ličnu vrijednost, već samo usmjeravati ponašanje ka ciljevima i odnosima koji će vas činiti srećnima.

 

Uradite li to vi, vaš primjer bi mogli slijediti i drugi. Tako jedni drugima pomažemo izgraditi zdrav odnos prema sebi. Zato pišite svoje odgovore u komentar.

 

S ljubavlju,

Tijana

 

 

Ok, neka podigne ruku ko je control freak! Znam da vas ima.

 

Ja podižem obije. I ne samo da volim držati sve “konce” u rukama nego sam se time dičila dugi niz godina.

 

Jeste li i vi ta koja organizuje sve što se organizovati može držeći kontrolu da bi sve prošlo u najboljem redu?

 

Vi ste ta koja sve stubove kuće drži na svojim ramenima? Vi organizujete rođendane i slavlja? Vas povlače za suknju da im pokažete kako se pali računar? Vas mole za usmjerenje kad se izgube?

 

I vi time vješto žonglirate. Ipak, osjećate li taj umor, bol u ramenima koji vam poručuju da ste preveliku odgovornost preuzeli na sebe?

 

U današnjem videu ćete naučiti kako kormilo podijeliti sa drugima, da biste bili odmornija, srećnija i rasterećenija.

 

 

A kad pogledate video voljela bih čuti i vaše mišljenje.

 

Šta je jedna stvar koju možete uraditi, da dio odgovornosti prepustite i drugima?

 

Vaše mišljenje i iskustvo je izuzetno važno, jer može pomoći i drugima da budu samopoštovana, poštovana žena koja voli i njeguje sebe više. Možda baš vaš način drugome pomogne.

 

Vaše iskustvo zlata vrijedi i zato vam najiskrenije hvala što ga dijelite s nama.

 

S ljubavlju, <3

Tijana

 

 

Društvance,

Jesam li vam ikada ispričala kako mi je Argentinski tango pomogao da prevaziđem svoju potrebu za perfekcionizmom?

 

U početku ga uopšte nisam razumjela. Mislila sam da je to najdosadniji ples na svijetu. Nisam ni slutila da će Tango biti jedan od mojih najvećih učitelja.

 

Vidite, Tango vam neće biti “kratkotrajna strast”. S njim ne možete imati “vezu za jedno noć”. On je misteriozni, elegantni gospodin, koga, želite li vezu s njim, morate dobro upoznati. A budete li strpljivi, otkriće vam svu svoju božanstvenu čar, poput ljubavnika koji ne prestaje da vas oduševljava i od kojeg ne želite da se odvojite.

 

Kada smo se ja i on konačno zavoljeli, počela sam trenirati kao luda. Svake sedmice sam išla na dva redovna časa (vrijeme za učenje), 2 praktike (vrijeme za vježbanje naučenog) i najmanje jednu Milongu (vrijeme za ples, druženje i uživanje u onome što smo do sad savladali). Drugim riječima, plesala sam 5 ili više dana sedmično.

 

No, umjesto da budem srećna, ja sam bila nemirna. Unutar mene je sve treperilo od nekakve žurbe. Pitala sam se: “Kada ću već jednom savladati figure? Kada će se moje tijelo “naštimati” na savršeno držanje?”

 

“Kada ću biti savršena da plesači jedva čekaju da plešu sa mnom?”

 

Tada me je pogodilo kao grom iz vedra neba! Shvatila sam šta radim. Shvatila sam zašto treniram tako mnogo. 

 

Vjerujte, zinula sam od zaprepaštenja, kada sam kristalno jasno ugledala svoje duboko uvjerenje da će me drugi prihvatiti i biti zadovoljni sa mnom, samo ako ne pogriješim, ako im ne učinim neprijatnost i ako sve korake izvedem kako oni od mene očekuju. Da će me prihvatiti samo ako sam savršena.

 

Srećom, još odavno znam kako se mijenjaju uvjerenja. Tako sam i ovo uvjerenje brzo prilagodila realnosti. Osvrnula se oko sebe i shvatila da plesni partneri uživaju u plesu sa mnom iako griješim, iako se ponekad spetljam i iako sam daleko od savršene plesačice.

 

Danas, iskreno vjerujem da je NAJSAVRŠENIJE upravo to što NISMO SAVRŠENI. I u današnjem videu ću vam otkriti zašto.

 

Naučićete:

#1 najmanje 2 razloga zbog kojih težimo savršenstvu,

#2 čemu se nadamo da će nam savršenstvo donijeti i

#3 zašto je fenomenalna vijest da nismo savršeni.

 

 

A kad pogledate video, voljela bih čuti i vaše mišljenje:

 

Šta je to što je nesavršeno kod vas, što ćete početi prihvatati već danas?

 

Vaše mišljenje i iskustvo je izuzetno važno, jer može pomoći i drugima da budu samopoštovana, poštovana žena koja voli i njeguje sebe više. Možda baš vaš način drugome pomogne.

 

Vaše iskustvo zlata vrijedi i zato vam najiskrenije hvala što ga dijelite s nama.

 

S ljubavlju, <3

Tijana

 

Hej društvance,

Odlučila sam sebe izazvati na nešto što nikad do sad nisam radila. Čini se da je ovo za mene godina novih odluka, novih poduhvata i “prvi put u životu” iskustava.

 

Kada sam počela snimati YouTube videa, nisam imala nikakvu posebnu namjeru s njima, sem da pomognem vama kojima je potreban savjet, uputstvo, korisna alatka za poboljšanje kvaliteta života. I to manje ili više dosljedno radim već nekoliko godina.

 

No, sada sam odlučila nešto potpuno blesavo: SNIMAĆU VIDEA TRI PUTA SEDMIČNO.

 

Štaaaaaa? 🙂

 

Jednostavno, želja mi je doprinijeti vama još više nego do sad. Želim da moju poruku čuje što više ljudi, jer stvarno mislim da je krajnje vrijeme da svi shvatimo koliko vrijedimo. Da naučimo vrjednovati i cijeniti sebe, a opet ostati “prizemni”.

 

Da dobijemo snagu svojim životom kormilariti ka ljepšoj budućnosti u kojoj ćemo se osjećati kao pobjednici, jer smo imali snage iskoračiti i krenuti svojim putem. Želim da vas naučim kako komunicirati sa drugima na način da nemaju izbor nego da vas poštuju. Kako da ostvarite svoje važne želje i gradite zdrave i lijepe odnose sa ljudima koji su vama važni.

 

Vežite se, polijećemo! 🙂

 

U današnjem videu ćete naučiti:

#1 3 mjerila koja vam govore jeste li ili niste aktivan učesnik u svom životu,

#2 razlog broj 1 zbog kojeg tapkate u mjestu i dalje,

#3 moćno pitanje kojim ćete sebe “otkočiti” svaki put kad se ulovite u “živom pijesku”.

 

 

A kad pogledate video, obavezno mi u komentaru ispod napišite:

 

Kakvu promjenu vi priželjkujete, za koju znate da bi popravila kvalitet vašeg života za najmanje 10%?

 

Vaše mišljenje i iskustvo je izuzetno važno, jer može pomoći i drugima da budu samopoštovana, poštovana žena koja voli i njeguje sebe više. Možda baš vaš način drugome pomogne.

 

Vaše iskustvo zlata vrijedi i zato vam najiskrenije hvala što ga dijelite s nama.

 

S ljubavlju, <3

Tijana

 

Društvance,

Zamislite svijet u kome se svi ponašaju u skladu sa vašim vrijednostima. Vrijedni su, odgovorni, fer igrači… Niko ne zabušava u svojim poslovima, pa i vi svoje stignete odraditi na vrijeme. Svijet u kome se na svoje okruženje uvijek možete osloniti.

 

Zvuči dobro?

 

Predobro da bilo istinito. 🙂  Taj koncept slobodne volje je sve pokvario. Sad svi ti ljudi imaju mogućnost da se ponašaju kako im se prohtije, a ne onako kako bi stvarno bilo ispravno. Ispravno, po našim mjerilima.  🙂

 

U takvim okolnostima, neminovno je da barem ponekad nekoj osobi sa kojom živimo, radimo i sarađujemo uputimo kritiku. Ali, eto belaja, ne reaguju svi dobro na kritiku. Kako sad to?!

 

Istina: Kritika je neprijatna. Gotovo svima.

 

Čak i meni. Da, da, dobro ste pročitali. Iako izuzetno cijenim konstruktivnu kritiku, često tražim povratnu informaciju da bih i svoje ponašanje i svoj rad mogla unaprijediti, nije mi uvijek prijatno čuti da nešto radim pogrešno. 

 

A vi? Kako se vi osjećate kad čujete kritiku? I ne mislim na ono što na kraju pokažete svijetu, mislim na onaj duboki osjećaj koji znate samo vi? Ako možete mirno da je saslušate, odvažete, proanalizirate, a potom prihvatite ili odbacite, čestitam, daleko ste stigli: <3

 

Ali kako uputiti kritiku onima koji na nju ne reaguju tako mirno? Saznaćete u današnjem videu.

 

 

A kad pogledate video, voljela bih čuti i vaše mišljenje:

 

Kakvu ste pouku izvukli iz današneg videa?

 

Vaše mišljenje i iskustvo je izuzetno važno, jer može pomoći i drugima da budu samopoštovana, poštovana žena koja voli i njeguje sebe više. Možda baš vaš način drugome pomogne.

 

Vaše iskustvo zlata vrijedi i zato vam najiskrenije hvala što ga dijelite s nama.

 

S ljubavlju, <3

Tijana

 

 

 

 

Hej društvance,

Već neko vrijeme me nosi ideja da za vas kreiram i audio sadržaj u vidu podcasta. Ovdje možete poslušati uvodnu epizodu i reći mi da li bi vam se dopadao ovakav sadržaj.

 

 

Pišite mi u komentaru ispod ako biste voljeli da me slušate i u audio izdanju. 🙂

 

Hej društvance,

Sjećate li se vi likova iz bajki? Da sad morate odabrati samo jednog, ko bi taj vaš omiljeni lik bio? Možda Pepeljuga? Možda Mala Sirena? Možda patuljak Mrgud? Ili Beba šoljica za čaj iz Ljepotice i zvijeri?

 

Moja omiljena bajka je “Divlji labudovi” Hansa Kristijana Andersena. Istog onog koji je napisao većinu bajki koje pamtimo: “Djevojčicu sa šibicama”, “Ružno pače” i “Carevo novo odijelo”.

 

Lik koji mi je posebno zapeo za oko je princeza Eliza, kraljeva kći, koja je imala jedanaestoricu braće. Naravno da je otac bio udovac, da je oženio vješticu i da vještica nije voljela djecu, pa je 11 prinčeva pretvorilao u labudove, a princezu Elizu protjerala iz kraljevstva.

 

Jedini način da sestrica spasi braću i neutrališe kletvu bio je da isplete 11 košulja dugih rukava, pazite sad, od koprive koja raste na groblju, i da za sve to vrijeme heklanja ne progovori ni jednu jedinu riječ.

 

Ok, kakve to veze ima sa ženom što spašava svijet?

 

Pa, priča sestre spasioca, je moja skriptna bajka. Moj “životni scenario”. 

 

Vidite, svi mi do svoje 7. godine u svojoj lijepoj maloj glavici zapišemo scenario satkan od uvjerenja, predstava o tome pod kojim okolnostima mi kao osobe vrijedimo, koja je to naša uloga u porodici ili društvu, kakvi su to ljudi koji nas okružuju i da li je ovaj svijet prijateljsko ili opasno mjesto za život?

 

Tako sam vam ispisala scenario u kojem ja treba da budem super-žena-spasilac. I naravno da sam to otkrila mnogo godina kasnije zahvaljujući psihološkoj edukaciji.

 

Još me nekako uvijek čudilo kako to da meni svi ljudi pričaju svoje probleme? 🙂

 

Bilo mi je zanimljivo što su školski drugari, čak i oni s kojima nisam bila bliska, uvijek mene birali da im pomognem u učenju, a slučajni poznanici u noćnim izlascima da im pomognem razriješiti njihove ljubavne jade.

 

Bez šale! Jednom je neki momak, koga sam upoznala to veče preko druga, nakon kraćeg razgovora sa mnom, u 3 ujutru kucao bivšoj djevojci na vrata studentske sobe u namjeri da joj se izvini i da se pomire (Zaboravila sam mu napomenuti da sačeka da svane. 🙂 ).

 

Poslije se ispostavilo da je ta djevojka moja rodica, koja mi ni najmanje nije bila zahvalna što sam ga ohrabrila na takvu ludost. Srećom, žena me voli, pa mi je oprostila. 🙂

 

Možda bih ja i dan danas bila dežurna popravljačica i rješavačica problema da me jedna druga drugarica nije prevaspitala riječima: “Dragice, dobro te je! Želim samo da me saslušaš, ne želim tvoje prijedloge rješenja.”

 

Lagala bih kad bih rekla da sam potpuno “izliječena”, ali sam naučila da prvo ponudim pomoć, prije no što ponudim svježe, u najljepšu kutiju sa crvnom mašnicom upakovano “NAJBOLJE” rješenje. 

 

Danas, nisam ja ta koja rješava tuđe probleme. Ja ih samo podstičem da porazmisle o opcijama koje im stoje na raspolaganju i zajedno propitujemo koji bi bio najbollji put za njihovo dugoročno blagostanje. Rješavanje problema prepuštam njima.  I imam puno povjerenje da to mogu sami.

 

A ja ih pratim, bodrim, sklanjam oblake, bistrim vidik i s njima slavim svaku lijepu promjenu.

 

Sad se ponovo prisjetite onog svog lika iz bajke sa početka teksta i recite mi, u kojoj mjeri ono što o njemu pamtite stvarno podsjeća na vas?

 

S ljubavlju, <3

Tijana

 

Društvance,

Ako uopšte postavljate ovo pitanje, znam ko ste i sa čime se nosite. Znam da ste vi jedna od onih koja će uvijek rado biti tu za druge, učiniti uslugu prijatelju, potegnuti za kolegu na poslu, saradniku izaći u susret kad god vas zamole.

 

O porodici da ne govorim. Za porodicu biste dali i posljednje zrnce snage. Jel da?!

 

No, imate li osjećaj da vam se ta dobrota ne vraća istom mjerom? Čini li se da kad vama nešto treba, drugi nisu tako spremni pomoći?

 

Ne mogu vam opisati koliko puta su mi klijentkinje na psihološkom savjetovanju rekle: “Osjećam se kao budala! Dođe mi da mu/joj više nikada ne pomognem. Znam da je mogla to učiniti za mene, ali nije. Toliko puta sam ja njoj izašla u susret.”

 

Zato ćete u današnjem videu naučiti:

#1 Kako se osloboditi ljudi koji vas iskorištavaju;

#2 Šta su nas to naučile naše bake i majke što nam ne služi;

#3 Razliku između nesebičnosti i samodestrukcije;

#4 Kako ušićariti malo vremena i za sebe i

#5 Kako vaše “NE” drugima daje korisnu informaciju.